Zakonom izrijekom propisana mogućnost rješavanja koncesijskih sporova i sporova proizašlih iz javno-privatnog partnerstva arbitražom, iziskuje preispitivanje granica arbitrabilnosti u Hrvatskoj i u rješavanju drugih upravnih stvari. Posebno zanimljivo je da se u praksi pojavljuje sve veći broj okvirnih sporazuma i ugovora o javnoj nabavi koji sadrže različite arbitražne klauzule, unatoč tome što zakonsko uređenje javne nabave o tome ništa ne određuje. Takav razvoj arbitražne prakse u upravnim stvarima, s jedne strane potaknut različitim zakonskim pravilima koja omogućuju arbitražu i praktičnom primjenom arbitražnih klauzula u području javne nabave s druge strane, odredio je sadržaj i strukturu ovoga rada. Zbog toga se u radu, nakon uvodnih napomena, analiziraju zakonske odredbe koje izrijekom propisuju rješavanje pojedinih upravnih stvari arbitražom (koncesije, javno-privatno partnerstvo) i one upravne stvari u kojima se u praksi već primjenjuju arbitražne klauzule (javna nabava). Pored toga, u radu se analizira i arbitrabilnost poreznih stvari. Naime, kako porezni propisi poreznim obveznicima omogućuju zaključenje upravnog ugovora ili nagodbe s poreznim vlastima, odnosno s obzirom na to da su stranke u poreznim stvarima uz određena ograničenja ovlaštene raspolagati pravima koja iz tih sporova proizlaze, preispituje se i njihova arbitrabilnost.